Imam sreću da živim na obroncima, (počecima), Sljemena. Nedjelja, izađem na balkon a tamo sve obasjano suncem, mljac, fino. No, kad pogledam dalje, puca pogled na Zagreb, ništa se ne vidi, sve je u magli.
Uz ispijanje kave, ja i moja Duba, odmah se dogovorimo da brzo doručkujemo i krenemo na neki VRH.
Izbor je, opet, uz kratki pogled, brzo, „pao“. Ide se na Okić. Dugo se već spremamo, a kako nam je Sljeme „ pod nosom“, i tu idemo tako reći svaki dan, idemo malo dalje istraživati.
Inače smo do nedavno išli uvijek sa nekim planinarima i nismo se brinuli za točke puta. Od nedavno, vrlo smo „spori“ i idemo najčešće sami. Tako da sam na internetu potražio upute, kako stići do doma Maks Plotnikov. Upute spremne.
Krenuli smo. Vozimo se od kuće prema Zagrebu pa onda prema Lučko, Rakov potok, Galgovo. Sve u magli. Komentiramo, pa valjda će „gore“ biti sunce, kao i kod nas doma, ako si malo više. Malo lutamo a onda smo uhvatili dobar pravac i evo nas. Parkiramo se pred domom. Sve obasjano suncem. Predivan dan, penjemo se stazom prema Starome gradu, 10 min hoda. Puni smo ushita. Prezadovoljni što smo odlučili da se maknemo iz ugodnog toplog doma. Ovo vrijedi više….